"Najčešći oblik nasilja zbog kojeg se osobe obraćaju savjetovalištu jest objavljivanje ili prijetnje objavljivanjem snimki spolno eksplicitnog sadržaja. Ovaj oblik online nasilja često se isprepliće i s drugim oblicima poput doxinga (objavljivanje osobnih podataka žrtve putem interneta) i seksualnog iznuđivanja, a nažalost svjedočimo i slučajevima u kojima su snimke nastale kao rezultat silovanja, čime se žrtve dodatno traumatizira. Također je prisutno i online uznemiravanje od strane bivših partnera, koji u najekstremnijim slučajevima svojim žrtvama prijete i smrću", kažu u udruzi B.a.B.e. Objašnjavaju da su na temelju dosadašnjih slučajeva online nasilja uočili kako su najpogođenije žene u dobi od 18 do 40 godina starosti, ali da su najčešći počinitelji nasilja bivši partneri. Posebno uznemirujući je podatak da čak 60 posto žena nasilje ne prijavljuje, što ukazuje na potrebu većeg razumijevanja, podrške i empatije prema žrtvama

„ŠAHTO-KULTURA je monumentalno događanje Kuće ekstremnog muzičkog kazališta koju unutar interaktivnog izložbenog postava, uz vodstvo autorskog tandema Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo, stvara i izvodi pedesetak umjetnica i umjetnika”, objapnjavaju organizatori DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta i Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade. Vrvilo i Indoš surađuju još od 2005. godine i zajedno realiziraju eksperimentalne kazališne radove i performanse. Koriste eksperimentalne muzičke instrumente ili “zvučne kutije” - šahtofone, čiji je sastavni dio pravi šaht-poklopac. Indoš je u više navrata šahtofon opisivao kao instrument koji je nastao od civilizacijskog otpada, „kolektivni asemblaž“, „nomadski ratni stroj“ koji je u ovom slučaju zapravo antiratni. Naime, šahtofoni nastaju od recikliranog post-industrijskog otpada, a koriste se kao izvođački aparati i scenski objekti.

U svakom sukobu prvo stradaju oni „ničiji”. Ovdje govorimo o simboličkom planu jer na rat koji se odvijao na prostoru na prostoru bivše Jugoslavije, a sa svojom krvavom kulminacijom u Bosni i Hercegovini, možemo gledati i kao na promjenu paradigme. Tako je kao nedužna žrtva vjerskih i etničkih podjela pao i Djed Mraz onaj ničiji, odnosno onaj „komunistički” i „jugoslavenski” koji djeci svih naroda i narodnosti, neovisno o vjerskim uvjerenjima (njihovih roditelja) donosi poklone za Novu Godinu. U njemu su svi „igrači s pravom glasa” vidjeli onog drugog koji ugrožava baš njihova vjerska i nacionalna osjećanja. „Problem” Djeda Mraza i njegove „uloge” u suvremenoj, post-ratnoj, formalno federalno uređenoj, ali suštinski na nacionalne torove podijeljenoj Bosni i Hercegovini, tematizirao je u svom dugometražnom igranom prvijencu mladi redatelj Emir Kapetanović.